Pretraži

E-kolegije
Nastavnike

Filtriraj


Akademska godina


Izbornik


Vrsta studija
Vrsta studija nije upisana
ECTS bodova
0

Jezik kolegija
Hrvatski
Kolegij vidljiv
Da

Nositelji kolegija
Ime i prezime
Izvođači nastave
Ime i prezime
Opis kolegija
1. Upoznavanje s metodikom održavanja nastave i seminara. Obvezna i dopunska ispitna literatura. Metodologija izrade seminarskih radova, rad u timovima i prezentacija. Vrednovanje seminarskih radova, sudjelovanje na nastavi i provjera znanja. 2. Uvod u trgovačko pravo sadrži pojmovno određenje prava trgovačkih društava kao statusnog prava i ugovornog prava kroz instrumente kojima se realiziraju trgovačke transakcije iz područja mikroekonomskih odnosa. U svijetu se razlikuju dva velika pravna sustava i to kontinentalni pravi sustav sa romanskim i germanskim pravnim krugom i common law sustav. Hrvatski pravni sustav pripada kontinentalnom (civil law) i to germanskom krugu. Razlikovanje ova dva pravna sustava se temelji na tretiranju sudske i arbitražne prakse kao izvora prava. Prema izvorima trgovačko ugovorno pravo je zakonsko i autonomno, prvo je opisano u zakonima dok je drugo nastalo u trgovačkoj praksi kao izraz njezine potrebe i interesa. Povijesni razvoj prava društava u Hrvatskoj se prati od 1875. godine od Hrvatskog trgovačkog zakona koji se primjenjuje kao pravna pravila do 1948. godine u statusnim stvarima i 1978. godine u obveznom pravu. 1989. godine se razvoj nastavlja sa Zakonom o poduzećima i 1995.godine stupio je na snagu Zakon o trgovačkim društvima. Izvori za Hrvatsko trgovačko pravo jesu Ustav Republike Hrvatske, Zakon o trgovačkim društvima sa svim njegovim izmjenama i Zakon o obveznim odnosima. 3. Subjekti trgovačkog prava se pojmovno određuju kao trgovac, trgovac pojedinac i trgovačko društvo. Za svojstvo trgovca subjekt mora kumulativno udovoljavati uvjetima da gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno a ne u cilju obavljanja samo jednog ili više poslova i radi stjecanja dobiti. Trgovačko društvo je prema zakonu Hrvatske trgovac, udruženje osoba, osniva se temeljem ugovora i sa zajedničkim ciljem osnivača. Trgovac pojedinac je fizička osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost prema propisima o obrtu i nije obvezan upisati se u sudski registar. U sustavu trgovačkih društava potrebno je utvrditi i odrediti položaj poduzeća, koje po Zakonu o trgovačkim društvima nije pravna osoba. Poduzeće kao zajednica imovine i osoba je sredstvo za djelovanje trgovačkog društva, a nositelj poduzeća može biti trgovačko društvo ili trgovac pojedinac. 4. Trgovačka društva svojstvo pravne osobe stječu i gube brisanjem iz trgovačkog registra. Svojstvo pravne osobe znači sposobnost stjecanja prava, preuzimanja obveza u pravnom prometu, vlasništva pokretnih i nepokretnih stvari te procesna sposobnost. Odgovornost društva za preuzete obveze promatra se s aspekta položaja njegovog člana i društva kao cjeline. Trgovačka društva za obveze koje su stvorila u svojem poslovanju odgovaraju cijelom svojom imovinom, a odgovornost člana zavisi od vrste društva. Kod društava osoba članovi u Javnom trgovačkom društvu i komplementari u komanditnom odgovaraju osobno, solidarno, neograničeno, dok članovi društava kapitala ne odgovaraju za obveze društva i mogu izgubiti samo ono što su kao ulog unijeli u društvo. Osobna odgovornost za obveze ima i trgovac pojedinac. Ovlast na zastupanje kao odnos društva prema trećima, ZTD utvrđuje na način da su kod javnog trgovačkog društva ovlašteni svi članovi, kod komanditnog društva samo komplementari, a kod društava kapitala uprave. 5. Preddruštvo kao pravna zajednica obveznopravne prirode je obvezna faza u osnivanju društava i nastaje kod dioničkog društva nakon usvajanja statuta i preuzimanja dionica a kod društva sa ograničenom odgovornošću nakon sklapanja društvenog ugovora i preuzimanja temeljnih uloga. Tvrtka kao obvezan element sadržaja osnivačkih akata društava budući da je to ime pod kojim društvo nastupa u pravnom prometu, mora imati zakonom propisani sadržaj. Primjeri tvrtki za pojedine oblike trgovačkih društava neposredno će ilustrirati obvezan sadržaj. Udovoljavanje načelima zaštite tvrtke pojedinog društva omogućava pravnu sigurnost sudionicima pravnog prometa. 6. ZTD je usvojio europsku najzastupljeniju podjelu trgovačkih društava na društva osoba i društva kapitala s obzirom na temelj povezivanja članova. Društva osoba obilježava da je najmanji broj osnivača dva, ulozi mogu biti u novcu, stvarima i radu, nije propisan najniži temeljni kapital i nisu obvezni organi u društvu. U društvima kapitala obvezan je propisan najniži kapital, ne može biti ulog u radu i obvezno je formiranje organa društva. Društva osoba jesu javno trgovačko društvo i komanditno društvo, a društva kapitala društvo sa ograničenom odgovornošću i dioničko društvo. Javno trgovačko društvo je najzastupljenije društvo osoba u europskoj praksi i obilježava ga položaj članova sa najširim obujmom odgovornosti. Sukladno svojem obujmu odgovornosti za obveze društva svi članovi imaju pravo poslovodstva i njegova zastupanja. 7. Komanditno društvo je jedino trgovačko društvo čiji članovi imaju različiti položaj. Razmjerno obujmu odgovornosti za obveze društva članovi imaju i pravo poslovodstva i zastupanja, pa komplementari koji odgovaraju za obveze društva neograničeno, solidarno cjelokupnom svojom imovinom imaju pravo poslovodstva i zastupanja društva. Komanditori koji mogu izgubiti samo ono što su u društvo unijeli nemaju pravo poslovodstva i zastupanja. Tajnost uloga u neko društvo poduzetnika i ostvarivanje dobiti omogućuje oblik tajnog društva. Gospodarstvo interesno udruženje je u ZTD preuzeto iz prava Europske Unije u cilju omogućavanja oblika za razvijanje gospodarske djelatnosti i kooperacije između članova. 8. Dioničko društvo ? društvo kapitala s propisanim najnižim temeljnim kapitalom podijeljenim na dionice može se osnovati u jednom od dva propisana postupka, simultanom ili sukcesivnom. Postupci osnivanja se razlikuju sa obzirom na činjenicu da li osnivači preuzimaju sve ili dio dionica u utvrđenom temeljnom kapitalu, a preostali dio nude javnim pozivom. U sukcesivnom se postupku uključuje i osnivateljska skupština nakon uspješno provedenog postupka po javnom pozivu. Dionice su dio temeljnog kapitala, vrijednosni papir i predstavljaju skup članskih prava i obveza imatelja. Obvezni organi su glavna skupština, nadzorni odbor i uprava. Ukoliko se temeljni kapital društva sastoji od više rodova dionica tada je moguće i sazivanje posebne skupštine. Minimalni iznos temeljnog kapitala i vrijednost dionica utvrđeni su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima. 9. Temeljni kapital koji se bilančno vodi kao pasiva društva nije nepromjenjiva veličina već se zavisno od poslovanja i potreba društva on može povećati ili smanjiti. Prema činjenici da li se u društvo kroz povećanje unose nova sredstva ili se ono provodi iz sredstava u društvu, ono može biti efektivno ili nominalno. Oblici efektivnog jesu povećanje ulozima, iz odobrenog kapitala i uvjetno povećanje. Za uvjetno povećanje i povećanje iz odobrenog kapitala moraju biti ispunjeni propisani uvjeti. Odobreni kapital mora biti predviđen u Statutu društva i tada odluku o povećanju donosi Uprava, u najdužem roku od 5 godina i najviše do ? temeljnog kapitala. Za uvjetno povećanje mora biti udovoljeno jednom od objektivnih uvjeta i subjektivnom uvjetu kumulativno. Nominalno se povećanje provodi iz sredstava društva, pretvorbom kapitalne dobiti, rezervi i zadržane dobiti u temeljni kapital. I smanjenje temeljnog kapitala koje je iskaz problema u poslovanju društva, može se provesti kao efektivno, redovito smanjenje i povlačenje dionica i nominalno, pojednostavljeno. 10. Društvo sa ograničenom odgovornošću je društvo kapitala s elementima društva osoba. Ograničena je odgovornost člana društva, a ne društva koje, kao i sva ostala društva, odgovara cijelom svojom imovinom, tako da član može izgubiti samo ono što je u društvo unio. Članovi unose u temeljni kapital društva svoje uloge u novcu, stvarima i pravima temeljem kojih ostvaruju poslovni udjel, kao skup prava i obveza. Zakon o izmjenama i dopunama ZTD propisuje minimalni temeljni kapital i temeljni ulog izražen u kunama. 11. DOO kao društvo kapitala ima propisane organe društva i to skupštinu i upravu, koji se obvezno formiraju i nadzorni odbor, koji je fakultativan organ, a obveza njegovog osnivanja propisana je Zakonom o izmjenama i dopunama ZTD. Skupštinu čine svi članovi društva koji imenuju upravu a ona vodi poslove i zastupa društvo. Povećanje temeljnog kapitala d.o.o. moguće je u obliku efektivnog kada se unose nova sredstva i nominalnog iz sredstava društva. Smanjenje se provodi vraćanjem članovima njihovih uloga, sniženjem nominalnog iznosa temeljnih uloga ili potpunim ili djelomičnim oslobađanjem od obveze uplate uloga. 12. Povezana društva jesu društvo koje u drugom ima većinski udio ili većinsko pravo odlučivanja, društvo koncerna, ovisno i vladajuće društvo, društvo s uzajamnim udjelima, društva povezana poduzetničkim ugovorima, priključena društva. Priključena društva su najuži oblik povezivanja društava kapitala kod kojih glavno društvo ima sjedište u Hrvatskoj i buduće glavno društvo već drži u priključenom 95%. Preoblikovanje društava je promjena oblika društva bez postupka likvidacije. 13. Statusne promjene trgovačkih društava jesu pripajanje, spajanje, podjela i odcjepljenje. U postupku pripajanja se cijela imovina pripojenih društava prenosi na društvo preuzimatelja a za prenesenu imovinu se u zamjenu daju dionice. Spajanje društava se može provesti kroz preuzimanje i osnivanjem novog društva. Zakon o preuzimanju dioničkih društava Republike Hrvatske je u cijelosti sukladan prijedlogu smjernice 13 EU o preuzimanju, a nakon njezinog usvajanja bit će potrebna određena usklađenja. 14. Investicijski fondovi, otvoreni i zatvoreni, obilježja, postupak osnivanja, ulaganje sredstava fonda. Zakon o tržištu vrijednosnih papira, izdavanje vrijednosnih papira, javnom i privatnom ponudom. Obvezni sadržaj prospekta pri izdavanju vrijednosnih papira javnom ponudom. 15. Stečajni zakon, stečajni razlozi i postupak provođenja stečaja koji se može provesti radi likvidacije društva ili njegovog preustroja. Ovršni zakon, obilježja postupka i provođenje. 16. Obilježja i izvori obveznog prava. Strukturu izvora trgovačkog prava čine propisi, autonomno trgovačko pravo, sudska i arbitražna praksa, pravna znanost, doktrina. Autonomno trgovačko pravo čine poslovni običaji, uzance, formularno pravo, opći uvjeti poslovanja, tipski ugovori, adhezijski ugovori i klauzule. 17. Ugovor je pravna osnova obveznopravnog odnosa, a gospodarski cilj ugovora je njegova kauza. Ugovor je dvostrani pravni posao sa minimalno dvije ugovorne strane koje moraju suglasno očitovati volju. Elementi ugovora su ugovorne strane, volja, dopustiv i moguć predmet obveze, osnova i oblik. Nevaljanost ugovora se može pojaviti u obliku ništavosti i pobojnosti ovisno o vrsti nedostatka u ugovoru odnosno ugovornim stranama. Izvanugovorne obveze, odgovornost za štetu po kriteriju krivnje i uzročnosti. Sklapanje ugovora vrši se prihvatom ponude koja mora sadržajno omogućavati da se samim prihvatom sklopi ugovor. 18. Vrste ugovora, jednostrano i dvostranoobvezni, naplatni i besplatni, konsenzualni i realni, glavni i sporedni, imenovani i neimenovani, predugovor i glavni ugovor. Sredstva za pojačanje ugovorne obveze jesu jamstvo, ugovorna kazna - penali, zatezne kamate, kapara, odustatnina i zalog. Jamstvo se ugovara u obliku solidarnog, kao jamac platac i supsidijarnog jamstva. Prestanak obveznopravnog odnosa nastupa ispunjenjem, zbog neispunjenja, zakašnjenjem, polaganjem i prodajom dugovane stvari, prijebojem, obnovom, otpustom duga, protekom vremena, otkazom i sjedinjenjem. 19. Kupoprodajnim ugovorom, kao najzastupljenijim u poslovnim odnosima, se sa prodavatelja na kupca prenosi pravo vlasništva na predmetu kupoprodaje. Prodavatelj odgovara za materijalne i pravne nedostatke na predmetu kupoprodaje. U slučaju nedostataka kupac ima pravo tražiti ispunjenje ugovora, sniženje cijene, izjaviti da raskida ugovor i u svakom slučaju i naknadu štete. Zaštita od evikcije, potpune kada je kupcu oduzeta stvar u cijelosti, i ugovor se raskida ex lege, a kod djelomične se ograničavaju prava kupcu na predmetu kupoprodaje i on može raskinuti ugovor ili tražiti sniženje cijene. 20. E-commerce koji zbog prednosti koje donosi preuzima sve veći udjel u ukupnoj svjetskoj razmjeni zahtjeva i posebnu pravnu infrastrukturu. Sigurnost sudionika u transakcijama na elektroničkom mediju zasnovana je na elektroničkom potpisu. Značajna je kodifikacija prava elektroničkog potpisa u okviru UNCITRAL-a, MTK i organa EU. Regulativa e-commerce u Hrvatskoj je započela usvajanjem Zakona o elektroničkom potpisu i provedbenih propisa i Zakonom o elektroničkoj trgovini. 21. Sigurnost sudionika elektroničke trgovine bitno zavisi i od odgovornosti službe ovjeravanja u sustavu elektroničkog potpisa za točnost podataka koje ovjerava. U izgradnji regulative e-commerce u okviru EU posebno se kroz regulativu elektroničkog potpisa obrađuje služba ovjeravanja. Uz ugovor o zajmu sa bitnim sastojcima, predmetom, određenim iznosom novca ili zamjenjivih stvari, trajanjem i naknadom za pozajmljivanje, posebno je značajno utvrditi i sredstva osiguranja izvršenja ugovora radi nužne sigurnosti sudionika prometa. 22. Ugovor o leasingu kao vodeći ugovor autonomnog trgovačkog prava i najzastupljeniji u međunarodnoj praksi, omogućava korisniku da ostvari korištenje stvari uz angažiranje manjih sredstava. Izvorna je funkcija bila da se ovim ugovorom omogući promptnu zamjenu tehnološke opreme usporedno s njezinim unapređenjem. Budući da je jedna od opcija završetka ugovora i otkup od korisnika, predmeta leasinga, koristi se i u cilju zamjene tehnološke opreme. Vrste ugovora o leasingu razlikuju se prema subjektima, predmetu ugovora, rokovima i načinu financiranja ugovora. Budući da je ugovor nastao u poslovnoj praksi i nije opisan u nacionalnim zakonima a značajno je zastupljen u ekonomiji svijeta, zahtjeva posebnu obradu. 23. Ugovor o nalogu je temelj za preciznije ugovore o trgovačkom zastupanju, posredovanju i komisiji. Činjenica da se zasnivaju na nalogu opredjeljuje njihovu temeljnu sličnost u tehnologiji zaključivanja i položaju subjekata. Temeljna razlika je u odnosu na činjenicu da li nalogoprimatelj zaključuje ugovor i u kakvom svojstvu u odnosu na obveze koje se preuzimaju ugovorom. 24. Ugovori o pribavljanju materijalnih prava na tehnologiju posebno su značajni za gospodarske subjekte koji nisu u mogućnosti ostvariti vlastiti tehnološki razvoj. Posebno je za gospodarstvo važan ugovor o licenci i know-how. 25. Grupa bankarskih ugovora kojima se realiziraju tokovi novca u svjetskoj i nacionalnoj privredi, imaju zajednička obilježja da je njihov predmet uvijek promet novcem ili vrijednosnim papirima, da je jedna ugovorna strana banka i da su formalni. U autonomno pravo ugovora koji su nastali u posnovnoj praksi i nisu opisani u zakonu, ulaze ugovor o factoringu i forfaitu. 26. Bankarska garancija kao instrument osiguranja izvršenja ugovornih obveza za ugovorne strane daje najveći stupanj sigurnosti za ostvarivanje njihovih ugovornih prava. Vrste bankarskih garancija razlikuju se prema pravnoj prirodi obveze koju sadrže i osnovnom ugovoru čije izvršenje osiguravaju. Kodifikacija prava za bankarske garancije Jedinstvena pravila za bankarske garancije "na zahtjev" Međunarodne trgovačke komore, Pariz je široko prihvaćena od međunarodne poslovne zajednice i stoga je temeljni izvor prava. 27. Dokumentarni akreditiv najzastupljeniji je instrument plaćanja u međunarodnoj poslovnoj praksi. Svjetski bankarski sustav prihvatio je Jedinstvena pravila za dokumentarne akreditive MTK kao mjerodavna. Ishodovanjem akreditiva od poslovne banke nalogodavatelj, obveznik iz osnovnog ugovora, za korisnika postiže sigurnost naplate, uz udovoljavanje propisanim uvjetima. Posebno je korisnik akreditiva zaštićen s potvrđenim ili konfirmirajućim dokumentarnim akreditivom u čijem izdavanju i naplati sudjeluju dvije banke. 28. Vrijednosni papiri, kao jedinstvena i nedjeljiva kategorija, su isprave kojima se izdatnik obvezuje ispuniti obvezu u njoj upisanu, zakonitom imatelju. Mjenica vrijednosni papir po naredbi u poslovnoj praksi se javlja u dva temeljna oblika, trasirana i vlastita mjenica. Kod čeka, trasant mora imati kod trasata pokriće da on iz njega isplati imatelju čeka određenu svotu novca. Nacionalni Zakon o mjenici i čeku su usvojeni sukladno Konvenciji o mjenici i čeku. 29. Otkup nedospjelih potraživanja kao oblik financiranja proizvodnje i prodaje kroz ugovore o factoringu, forfaitu i diskontu mjenice. Povećanje obujma otkupa nedospjelih potraživanja u svijetu je uzrokovao osnivanje i djelovanje specijaliziranih financijskih institucija za ove djelatnosti. 30. Udovoljavanje propisanim uvjetima za pristupanje Hrvatske u članstvo EU posebno se odnosi na područje usklađivanja prava. Usporedba prava EU i prava Republike Hrvatske pokazuje obujam i nivo neophodnog usklađivanja. U djelu trgovačkog prava - prava društava je ostvaren zavidan nivo usklađenosti prema važećim smjernicama u trenutku usvajanja ZTD. Jedan od razloga za Zakon o Izmjenama i dopunama ZTD je bio i daljnje usklađivanje s novim smjernicama EU. Trgovačko pravo - ugovori se dalje usklađuje s zahtjevima prava EU.